Kad se spomene skijanje logično je da svi pomisle na uređene staze, ski liftove i odlazak uvijek na ista mjesta, ista skijališta. No, postoji način da se na skijama ode van staze ili čak posjete planine koje i nemaju skijališta. Zvuči nevjerovatno, ali na turnim skijama se sami, pješice, korištenjem vlastite volje i snage penjete na vrh planine, a onda slijedi spust i nezapamćen adrenalinski doživljaj. Kako je to moguće?

Tekst i fotografije: Emir Vučijak

Koncept turnog skijanja je, zapravo, izmišljen puno prije pojave ski liftova. Ljudi su se penjali pješice samo da bi uživali u ski spustu niz padinu. Onda se neko dosjetio pa pričvrstio kožu foke s donje strane skija što je omogućilo kretanje uzbrdo, bez otklizavanja. Današnje turne skije su tako projektovane da su prije svega lagane, široke jer se uglavnom skija po dubokom i nedirnutom snijegu i imaju vez koji ima dva načina rada: prvi, kada je otkočen, koji omogućava podizanje pete i praktično hodanje na skijama slično hodanju na krpljama, i drugi, kada se vez ukoči pa ima funkciju kao i svaki drugi vez na skijama za alpsko skijanje.

Da bi kretanje uzbrdo bilo moguće s donje strane skija postavljaju se ”kože” ili ”cucki” kako ih skijaši nazivaju. Zapravo, danas je to traka površine skije sa sintetičkim vlaknima u vidu dlačica okrenutim prema repu skije, tako da skija lako klizi u pravcu kretanja, a dlačice blokiraju otklizavanje prema nazad. Kože su s jedne strane premazane specijalnim ljepilom koje ih drži pričvršćene za skiju, no, kad se skijaš uspne na vrh planine kože se odlijepe a pri tome se ljepilo ne zadržava na skiji. Jednostavnom blokadom vez se zakoči i skija je spremna za skijanje.

Sam koncept odlaska na skijama u nedirnutu prirodu je posve drugačiji od alpskog skijanja. Ovdje dolazite da uživate, da odmorite dušu i da se prepustite nedirnutom kutku prirode. Kao i svaki odlazak daleko u planinu, ni ovaj nije preporučljiv usamljenom pojedincu, ali turni skijaši najčešće i odlaze u grupama. I gotovo je uvijek riječ o ugodnoj zabavi u dobrom društvu, šalama i zajedničkom uživanju u prostranstvima. Pa čak i kad neko padne u duboki snijeg, obično je to praćeno smijehom i pošalicama.

Naravno, turno skijanje može biti i opasan sport ukoliko se ne poštuje priroda i izaziva sudbina. Svakako da nije preporučljivo skijati po krajnje nepristupačnim terenima, mjestima podložnim lavinama ili neposredno nakon što napada novi, veliki snijeg. Ali ukoliko se prema planini odnosi s poštovanjem i ne istražuju krajnje granice rizika, užitak je zagarantovan. Sam osjećaj da ste osvojili neki vrh je fenomenalan, u trenutku osjetite navalu endorfina, tj. ”hormona sreće”, a spust po bijelom prostranstvu kada sami birate putanju kojom ćete krenuti je nešto najljepše. Osjećate se kao da lebdite iznad oblaka.

Na kraju, zanimljiv je i podatak da je sezona turnog skijanja mnogo duža od aktuelnog perioda rada skijališta. Snijega na višim planinama za turne skijaše ima i u aprilu, maju pa čak i početkom juna, a nije rijetkost da se penjete u majici kratkih rukava. Autor ovih članaka je skijao na planinama Prenj, Vlašić, Vranica, Zelengora, Čvrsnica i drugim kad su ljubičice odavno iscvale a neki se čak spremali za rano ljetovanje na moru. Ljepota Bosne i Hercegovine i jeste u njenoj raznolikosti, samo treba odlučiti kamo krenuti.

______________________________________________________________________

Cipele za turno skijanje su slične klasičnim skijaškim pancericama. Ipak, razlikuju se po tome što su nešto lakše, nisu toliko čvrste i imaju mod za hodanje. Na donjem dijelu se nalazi đon identičan planinarskim cipelama, pošto se zna desiti da se u njima pješači po dijelovima terena gdje nema snijega.

______________________________________________________________________