Razgovarala: Suada V., Foto: Privatni arhiv

Koliko nam zdrava prehrana može pomoći u očuvanja zdravlja, ali i lakšem podnošenju dijabetesa tipa 2 dobro zna Inga Marković, magistar nutricije, specijalista strukovnog dijetetičara nutricioniste.

Redovni je predavač na stručnim skupovima, suosnivačica je i stručna saradnica u nekoliko udruženja za borbu protiv dijabetesa, osnivačica i nutricionista-dijetetičar Centra za nutricionizam i dijetetiku u Doboju, trenutno zaposlena kao specijalista strukovnog dijetetičara nutricioniste u JZU Bolnica „Sveti apostol Luka“ Doboj, pored svih svojih obaveza Inga Marković je uspjela naći vremena i za naš časopis je podijelila dio znanja i iskustva iz svog bogatog stručnog i praktičnog opusa.

Posljednjih 10 godina aktivno gradite svoj put na polju nutricionizma i dijetetike. Šta je bio motiv da odaberete ovaj poziv?

– Moj profesionalni put zapravo je počeo 1995. godine kada sam upisala osnovne studije za diplomiranog dijetetičara nutricionistu na Visokoj medicinskoj školi strukovnih studija u Beogradu. Kao dijete ljekara, a po završetku srednjoškolskog medicinskog obrazovanja, logičan slijed je bio da studiram nešto iz oblasti medicine.

Obzirom da je ovaj smjer u to vrijeme bio atraktivan, sa odličnom perspektivom, a kadar deficitaran u zdravstvenim ustanovama, to je bio moj odabir. Tokom školovanja sam imala odlične osnove i odabrala sam kliničku dijetetiku kao svoj osnovni put jer sam tokom prakse radila u vrhunskim medicinskim i nemedicinskim ustanovama.

Nakon diplomiranja na temu „Ishrana osoba oboljelih od dijabetesa“, upisala sam specijalističke studije na istom fakultetu i time stičem zvanje Specijaliste strukovnog dijetetičara nutricioniste iz oblasti Javnog zdravlja. Specijalistički rad sam radila iz oblasti ishrane zdrave djece urbanih i ruralnih područja BiH.

Prvo zaposlenje je bilo u Domu zdravlja Doboj gdje sam učestvovala u pilot projektu otvaranja prvog „Savjetovališta za dijabetes i hipertenziju“ u Republici Srpskoj. Kroz multidisciplinarni pristup oboljelim, timski rad sa kolegama ljekarima i obučenim medicinskim sestrama, radilo se na edukaciji oboljelih od ovih hroničnih bolesti. Iz tog trogodišnjeg iskustva proistekli su vrlo kvalitetni naučni radovi koji su prezentovani na mnogim ljekarskim i nutricionističkim kongresima u regionu.

Tri godine kasnje, prelazim u JZU Bolnica Doboj. Tu radim na Internom odjeljenju u sklopu Savjetovališta za ishranu ambulantnih i hospitalizovanih pacijenata, ali usluge pružam i drugim odjeljenjima. Bogato kliničko i praktično iskustvo, direktan rad sa pacijentima brojnih oboljenja omogućilo mi je da svoju naučnu oblast sagledam iz raznih uglova.

Radim i kao koordinator za bolničku ishranu u Službi za ishranu JZU Bolnice Doboj što zapravo znači da sam odgovorna za ishranu svih ležećih pacijenata u bolnici, kreiram na dnevnoj osnovi gotovo 35 osnovnih, modifikovanih i složenih dijeta. Iz toga su proistekli protokoli bolničke prehrane sa svim normativima, a što uključuje nabavke, pripremu, transporta i serviranje dijetalne hrane na svim bolničkim odjeljenjima.

Čini se da danas o hrani i nutricionizmu svi znaju sve. Koliko je to Vama izazov u radu i pravilnom savjetovanju pacijenata?

– Sretna sam što je Republika Srpska u zdravstvenim ustanovama sistematizovala ovaj kadar i što priznaju samo dijetetičare nutricioniste sa završenim osnovnim obrazovanjem. Diploma koju posjedujem dala mi je obrazovanje iz dva nastavna programa: dijetetike i nutricionizma, a to mi daje mogućnost da radim u zdravstvenim ustanovama i da se bavim nutritivnim liječenjem i bolesnih i zdravih.

Svjesna sam da je nerazumijevanje prisutno i kod određenog broja ljekara koji smatraju da takav kadar nije prijeko potreban pa se upuštaju i u nutritivno liječenje. Ljekari nisu za to u potpunosti osposobljeni jer tek mali dio toga izučavaju u okviru pojedinih predmeta tokom studija medicine.

Mi smo saradnici ljekara jer dijetoterapija se određuje na osnovu postavljene dijagnoze od strane ljekara, ali je propisuje dijetetičar nutricionista.

Činjenica je da od nedavno imamo ekspanziju priučenih nutricionista, ali se nadam da će se to zakonski riješiti upravo kroz pravilnu sistematizaciju rada u cijeloj BiH. Samo tako možemo izbjeći da se nutricionistom može svako nazvati, a u skorije vrijeme će početi da dodaju sebi i titulu ‘dijetetičar’. S istim oprezom treba pristupiti i nutricionističkim centrima.

Koji su izazovi u radu sa pacijentima i koji su njihovi problemi u kojima im pomažete?

– Procjena je da je kroz ustanove u kojima sam radila ukupno 30.000 pacijenata koristilo moje usluge.

Izazovi koje nosi rad u bolnici se odnose na problematiku i vrstu oboljenja, nerijetko i udružena oboljenja koja imaju hospitalizirani pacijenti. Bolnički rad zahtijeva poznavanje same bolesti kao i njenog nutritivnog liječenja, a tu se susrećem sa dijabetesom, kardiovaskularnim bolestima, hipertenzijom, infarktom, malignim bolestima, hepatičnim ili gastrointestinalnim oboljenjima, bubrežnim bolestima, alergijama, pothranjenošću, anoreksijom, bulimijom, gojaznosti, žučnim bolestima, preoperativnom i postoperativnom ishranom, sondama, stomama, bolestima disajnih organa, a sada i Covid-19 oboljenjem.

Svaki oboljeli je individua za sebe i zahtijeva personalizirani nutritivni pristup.

Možda bih kao najveći izazov istaknula rad sa oboljelim od malignih bolesti obzirom da se radi o najtežem oboljenju gdje je tjelesno propadanje takvih pacijenata itekako uočljivo, a pacijentu se itekako može nutritivno pomoći.

Među osnivačima ste nekoliko udruženja za borbu protiv dijabetesa, a prošle godine ste pokrenuli i Centar za nutricionizam i dijetetiku u Doboju. Koliko su iskustva kroz rad sa udruženjima doprinijela ideji za osnivanje Centra?

– U borbu za prava oboljelih od dijabetesa sam ušla kao volonter 2014. godine kada smo i osnovali Udruženje dijabetičara „Dijabeta“ Doboj. Od tada traje moj volonterski rad kroz osnivanje Saveza udruženja dijabetičara RS i Saveza udruženja dijabetičara BiH.

Cilj nam je bolja dijabetološka zaštita oboljelih u smislu veće dostupnosti edukacija, neophodnih pomagala poput većeg broja trakica za oboljele, bolja zdravstvena zaštita, dostupnost banjskog liječenja i hiperbarične komore za one kojima je neophodno i da djeci obezbjedimo kontinuirane mjerače glukoze u krvi. Tu je mnogo problema, ali se nadamo da ćemo uspjeti.

Iskustvo koje sam stekla u radu sa oboljelima iz ovih udruženja upravo su uticali na same ciljeve udruženja. Ono što im je najviše nedostajalo jeste upravo edukacija na polju ishrane koja je i najbitnija stavka u liječenju dijabetesa i prevenciji hroničnih komplikacija.

„Savjetovalište za dijabetes“ sa cijelim neophodnim timom zdravstvenih radnika je postojalo isključivo u Doboju. To nam je dalo i ideju da udruženja budu vidovi savjetovališta. „Dijabeta“ Doboj upravo ima tim ljekara svih specijalnosti koje su neophodne oboljelom, dijetetičara nutricionistu i edukovane sestre iz oblasti dijabetesa.

Upravo su me iskustva sa osobama oboljelim od dijabetesa dovela do certifikacije za dijetetičara nutricionistu koji može vršiti obuku oboljelih po „Duselldorf modelu ACCU CHEK edukacijskom programu za oboljele od tip 2 dijabetesa“.

Statistike o rasprostranjenosti dijabetesa su neumoljive, brojke rapidno rastu iz dana u dan, a svaki drugi oboljeli od dijabetesa tipa 2 nije ni svjestan da ima ovo oboljenje. Kako Vi gledate na ove podatke i koliko društvo, a koliko pojedinci mogu učiniti da statistika bude pozitivnija?

– Naša zemlja nema podatke o broju oboljelih nego se služimo podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2017. godine koja je tada navela da u BiH od dijabetesa boluje 370.000 ljudi i da ih još toliko ne zna da ima dijabetes.

Obzirom na trenutno stanje sa korona virusom, mislim da nas čeka još veća ekspanzija oboljenja zbog prisutnog stresa, nemogućnosti odlaska na preventivne preglede, hipokinezije, gojaznosti itd.

I prije same korone broj gojaznih osoba u BiH je poprimio epidemijske razmjere, a pošto se gojaznost i nekretanje smatraju osnovnim faktorima rizika za dijabetes tip 2, mislim da ćemo tek biti u velikom problemu.

”Hranom možemo prevenirati, ali i ubrzati razvoj neke bolesti.” – Inga Marković, specijalista strukovnog dijetetičara nutricioniste

Šta su najveće prehrambene greške koje naši sugrađani rade na štetu svog zdravlja i šta mogu uraditi da to poprave?

– Najveće greške se prave u načinu pripreme i izboru same namirnice. Naš narod još uvijek nema svijest koliko je bitno pravilno izabrati obrok za sebe i svoju porodicu te kako neku namirnicu pripremiti kako bi ona zadržala svoja svojstva. Nemamo svijest da smo u stvari ono što jedemo i da je Hipokratova tvrdnja: „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana“, zaista jedina i prava istina.

Tijelo živi od hrane i njegovo stanje zavisi od onoga šta smo mu dali i čime smo ga nahranili. Kod nas se hrana smatra samo izvorom zadovoljavanja nagona za jelom, nije bitno šta smo pojeli – bitno je da nismo gladni.

Također, gurmanluk preovladava u odnosu na pravilan izbor namirnica koje takođe mogu da se vrlo ukusno pripreme. Svako oboljenje zahtijeva dijetoterapijsko liječenje bez obzira na terapiju koja je propisana.

Kako to popraviti? Ovi postulati su duboko ukorijenjeni u naše porodice.

Mladi bi trebali da se pozabave ovom problematikom što zbog sebe što zbog svojih porodica obzirom da su oni ti koji sve više obolijevaju od bolesti od kojih su bolovale naše majke i bake. Moramo da znamo da hranom možemo prevenirati, ali i ubrzati razvoj neke bolesti.

“Hranite se zdravo, živite zdravo i za zdravstvene probleme nađite stručna rješenja.”

Stručno mišljenje i promjena ukorijenjenih navika su ključ promjene. Nije potrebno uzimati namirnice koje nam nisu lako dostupne, „pomodarske“ namirnice, već samo našu ishranu i naše domaće namirnice prilagoditi, pravilno pripremati, sezonski kupovati, uobročiti sebe i svoje ukućane i vratiti se kuhanju i kuhanim obrocima, uz obilnu konzumaciju sirovih namirnica. U slučaju da postoji genetska sklonost ka nekom oboljenju ili ako je osoba već oboljela od neke bolesti, obavezno potražiti stručnu pomoć.

Kada biste morali podijeliti samo tri savjeta našim čitateljima, koja tri savjeta bi to bila?

– Hranite se zdravo, živite zdravo i za zdravstvene probleme nađite stručna rješenja.

Na koji način naši čitatelji mogu doći do Vas po savjet, preporuku ili uslugu

– U Centru za nutricionizam i djetetiku zainteresovani čitatelji se mogu javiti na broj tel. 053/207-210 ili na 065/166-754. Također, kvalitetne tekstove mogu naći i na: www.nutridietcenter-inga.com, te na društvenim mrežama Facebook i Instagram.