Dragi čitaoci, nažalost od šećerne bolesti ili dijabetesa danas obolijeva sve više i više ljudi, kako u svijetu, tako i kod nas. Stoga je veoma bitno da se svako, imao dijabetes ili ne, upozna sa ovom pošasti savremenog doba. Kako bismo i vama pomogli da shvatite šta je dijabetes, kako ga spriječiti, otkriti na vrijeme ili kako s njim živjeti, u ovom i narednim člancima nastojaćemo da o dijabetesu i pratećim temama pišemo na što jednostavniji način, bez mnogo „doktorskih“ izraza.

Šta je to dijabetes?

Dijabetes ili šećerna bolest je, jednostavno rečeno, stanje organizma kod kojeg je dugoročno povišen nivo glukoze u krvi. Glukoza je, zapravo, jedna vrsta šećera koja je neophodna kao izvor energije svakoj ćeliji (stanici) našeg tijela. Kod dijabetesa tijelo nije u stanju da koristi glukozu kako treba, pa nivo glukoze u krvi raste.

Zašto se glukoza nalazi u krvi?

Sva hrana koju pojedemo razloži se u našem probavnom sistemu na jednostavne materije. Neke od tih materija su hranjive i one prelaze u krv koja ih prenosi do svih ćelija u tijelu, a neke materije nisu hranjive i one bivaju izbačene iz tijela. Hranjive materije možemo ugrubo podijeliti na one koje služe kao građa za naše tijelo, i na one koje služe tijelu kao izvor energije. Glavni izvor energije za ćelije našeg tijela je šećer.

Međutim, postoje razni šećeri – neki su složenije, a neki jednostavnije građe. Zamislite složeni šećer kao neki lanac, a jednostavni šećer kao jednu kariku lanca. Što je šećer jednostavnije građe, on ima slađi ukus. Na primjer, bijeli šećer koji svakodnevno upotrebljavamo, prilično je jednostavan (kratak lanac od samo dvije karike) i sladak je. S druge strane, što je šećer složenije građe, manje je slatkog ukusa. Jeste li znali da je škrob, koji se nalazi u brašnu i krompiru, zapravo šećer? Ipak škrob nije sladak jer je on veoma složen šećer koji možemo zamisliti kao prilično dug lanac. Ali ipak, taj lanac u našem probavnom sistemu bude rastavljen na pojedinačne karike, tj. jednostavne šećere. A šta je glukoza? Glukoza je jedan od najjednostavnijih šećera (samo jedna karika), koji je najpogodniji izvor energije za ćelije našeg tijela.

Dakle, kad pojedemo nešto što sadrži šećere, bilo da su oni složeni kao što je škrob ili su jednostavniji kao što je obični bijeli šećer kojim smo zasladili čaj, u našem probavnom sistemu se svi šećeri razlože do glukoze. Glukoza dalje prelazi u krv koja je raznosi do svih ćelija tijela. Normalno je, dakle, imati glukozu u krvi. Ali nivo glukoze u krvi kod zdravih ljudi uvijek se kreće u određenim granicama.

Zašto je kod nekih ljudi povišen nivo glukoze u krvi?

Rekli smo da glukoza putem krvi dospijeva do svih ćelija u tijelu i da im služi kao izvor energije. Međutim, glukoza ne može jednostavno samo ući u svaku ćeliju. Zamislite da na ćelijama postoje vrata kroz koja glukoza treba da prođe. Ta vrata na sebi imaju bravu i potreban je ključ koji će je otključati kako bi se vrata za glukozu otvorila. Ovaj ključ je zapravo inzulin, jedan hormon koji proizvodi gušterača. Kada gušterača osjeti da je nivo glukoze u krvi visok (npr. nakon jela), ona izluči inzulin u krv. Putem krvi inzulin dolazi do svih ćelija tijela i otključava vrata za glukozu. Glukoza tada iz krvi ulazi u ćelije kojima služi kao izvor energije, pa se njen nivo u krvi smanjuje. Kad se smanji nivo glukoze u krvi, gušterača smanji i izlučivanje inzulina u krv.

Međutim, ukoliko gušterača ne može da proizvodi inzulin (nema ključa) ili ukoliko inzulin ne može da otključa vrata za glukozu na ćelijama (zamislite to kao da je većina brava na ćelijama neispravna), onda glukoza ne može ulaziti u ćelije pa ostaje u krvi. Dakle, nivo glukoze u krvi raste, a ćelije zapravo gladuju čak i nakon obilnog obroka.

Šta je to dijabetes tip 1?

Dijabetes tip 1 je stanje u kojem nedostaje inzulin – ključ koji otključava vrata za ulazak glukoze iz krvi u ćelije tijela. Kod ovog tipa dijabetesa ćelije gušterače koje proizvode hormon inzulin bivaju uništene. To se vjerovatno dešava jer ih, iz nekog razloga, odbrambeni sistem tijela ne prepoznaje kao vlastite, pa ih napada i uništava kao što bi uništavao npr. bakterije. Ovaj tip dijabetesa se obično javlja kod mlađih od 40 godina, a najčešće kod djece. Liječenje ovog tipa dijabetesa od početka zahtijeva primjenu inzulina u injekcijama. U suprotnom tijelo nije u stanju dobivati energiju, bez obzira na količinu hrane koja se uzima, a nivo glukoze u krvi opasno raste što može brzo dovesti do teških posljedica, pa čak i smrti.

Šta je to dijabetes tip 2?

Dijabetes tip 2 je stanje u kojem tijelo ne može ispravno koristiti inzulin ili u kojem gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina. Ovaj tip dijabetesa se obično javlja kod ljudi srednje ili starije dobi, ali ponekad i kod mlađih. Osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili su gojazne imaju veći rizikom za obolijevanje. Sklonost obolijevanju od ovog tipa dijabetesa je nasljedna, pa su u nekim porodicama češći slučajevi obolijevanja od dijabetesa. Međutim, važno je znati da pojavi dijabetesa tip 2 prethodi stanje koje se naziva preddijabetes, a ako se ovo stanje na vrijeme otkrije i ako se naprave određene promjene u ishrani i tjelesnoj aktivnosti, pojava dijabetesa se može i izbjeći.

Iako se tegobe kod ovog tipa dijabetesa razvijaju sporije, to ne znači da je ovaj tip dijabetesa blaži ili manje opasan. U početku se ovaj tip dijabetesa može liječiti pravilnom ishranom, tjelesnom aktivnošću i tabletama, ali kako oboljenje napreduje vremenom će vjerovatno biti neophodno i uzimanje inzulina injekcijama.

Koji su simptomi dijabetesa?

Simptomi dijabetesa mogu uključivati:

• Prekomjerno žeđanje i osjećaj suhoće u ustima
• Učestalo mokrenje (naročito noću)
• Umaranje i gubitak težine
• Svrbež u području genitalija
• Zamagljen vid

Ukoliko imate neke od navedenih simptoma, obavezno se obratite svom ljekaru, jer je jako bitno otkriti dijabetes na vrijeme.

Zašto je bitno na vrijeme otkriti dijabetes i držati nivo glukoze u krvi u normalnim granicama?

Ukoliko se dijabetes ne otkrije na vrijeme i ukoliko se ne otpočne pravilno liječenje, glukoza u krvi će većinu vremena biti iznad normalnih granica, a tada ona djeluje veoma štetno na organizam. Povišena glukoza u krvi dugoročno oštećuje krvne sudove i nerve, pa nastaju oštećenja na raznim organima, što nazivamo hroničnim komplikacijama dijabetesa. Dijabetes koji nije kontroliran dovodi do oštećenja i gubitka vida; do oštećenja bubrega i potrebe za dijalizom; do srčanog i moždanog udara, do impotencije, do gangrene stopala i potrebe za amputacijom…

Međutim, ukoliko se dijabetes otkrije na vrijeme, i ukoliko se pravovremenom i učinkovitom terapijom drži nivo glukoze u krvi, život s dijabetesom može biti normalan, a hronične komplikacije dijabetesa se mogu spriječiti ili dosta usporiti i značajno odgoditi.

U narednoj objavi čitajte kako možete spriječiti nastanak dijabetesa tip 2 i kako možete što ranije otkriti dijabetes ukoliko ga već imate.