Svi mi znamo kako reagovati na ugodne i neugodne mirise, a novo istraživanje pokazuje da to nije slučaj kod djece s poremećajima iz autističnog spektra. Izraelski naučnici tvrde da bi mjerenje tih automatskih reakcija na mirise uskoro moglo biti način otkrivanja autizma i prije nego je dijete dovoljno staro da govori.
Poznato je da su mnoga djeca s autizmom preosjetljiva na dodir, zvuk, okus i vizualne podražaje, a posebno je interesantno da oni izgleda ne reaguju na isti način ni na mirise.
Tim stručnjaka s Weizmann Instituta u Izraelu sproveo je istraživanje na 18 djece s poremećajima iz autističnog spektra i 18 djece bez tog poremećaja, prosječne starosti sedam godina. Sva djeca izlagana su ugodnim i neugodnim mirisima dok su gledala crtane filmove ili igrala jednostavne kompjuterske igrice.
Djeca su 10 puta bila izložena prijatnim mirisima, miris ruže i miris šampona. Isto tako, 10 puta su bila izložena i neugodnim mirisima za šta su korišteni kiselo mlijeko i pokvarena riba.
Djeca bez ovog poremećaja promijenila su način na koji su mirisala neugodne mirise u samo 305 milisekundi, dok su djeca s autizmom nastavila mirisanje bez ikakvih promjena.
Samo na osnovu reakcija na neugodne mirise istraživači su uspjeli da predvide dijagnoze autizma kod djece s preciznošću od 81 posto.
Rezultati studije objavljeni su 2. jula u časopisu Current Biology.
