Tekst i fotografije: Emir Vučijak
Život modernog čovjeka u gradu prepun je brzog tempa, frustracija, negativnih informacija kojima ga zasipaju mediji, lošeg kvaliteta zraka i gotovo potpunog odsustva kretanja. Imunološki sistem opada, organizam je podložniji virozama, porodice gotovo nikad nisu na okupu, i gotovo da nema čovjeka koji nije pod stresom. U takvim okolnostima povratak prirodi se nameće kao neophodan za ”preživljavanje”.
Odlazak u prirodu moguć je na razne načine: planinarenje, brdski biciklizam, skijanje, rafting, organizovano u grupi ili samostalno u krugu najuže porodice… Ali, za svaki od ovih načina potrebna je odluka i prvi korak. Pri tome, važno je znati da prepreka nije to što možda nemamo skupu opremu ili potrebne rekvizite. To što neko vozi bicikl od par hiljada maraka, ili planinari u super-skupim vodootpornim cipelama nema nikakve veze sa našom odlukom da barem jedan dan vikenda provedemo van ureda, recimo na planini. Jesen je idealno doba za to.
Ljudski organizam je ”projektovan” da se kreće. On ima udove namijenjene za to, a ne za sjedenje u stolici što mu je, zapravo, neprirodan položaj. To najbolje znaju oni sa diskus hernijom. Hranu koju unosimo organizam nastoji da zadrži, lageruje kako bi je mogao trošiti sutra kad krene u lov. No, moderni čovjek je promijenio način ishrane, brza hrana se prosto ”lijepi” na način kako ne želimo, a bez kretanja već za par godina imamo problem gojaznosti, povišenih masnoća, povišenog holesterola… Pa, pokrenimo se!
Za početak predlažemo laganu jesenju šetnju. Možete li se sjetiti kad ste se zadnji put slobodno kretali šumom osluškujući cvrkut ptica, pucketanje grana i šuštanje lišća pod nogama? Ili, jesu li vaša djeca ikad potrčala razigrano preko livade a vi uživali u pogledu koji puca desetinama kilometara daleko? Ako ne možete, krajnje je vrijeme da sljedeći vikend iskoristite sunce i uživate u bojama jeseni. Predlažemo da to budu lagane pješačke planinarske ture.
- Sara i Selma
Krenete li autom od ski centra na Bjelašnici dalje, još nekih pet kilometara, doći ćete do planinarskog doma ”Bijele vode”. Od njega kroz predivnu bjelogoričnu šumu vodi dobro markirana planinarska staza ka vrhu Bjelašnice. Dobro, vrh će možda ostati nedostižan cilj za ovaj put, ali već nakon petnaestak minuta šetnje izbit ćete na prekrasne proplanke odakle puca nezaboravan pogled na južne obronke Bjelašnice, Visočicu, Treskavicu… Iako preporučujemo planinarske cipele gotovo uvijek prilikom odlaska u planinu, za ovu šetnju dovoljne su vam nešto čvršće patike, udobne hlače, jakna i rezervna majica. Ponesite nešto vode, sendvič i neku voćku jer ćete se iznenaditi kako planina otvori apetit. Ako vodite djecu, slobodno ih pustite neka trčkaraju, poskakuju, poigraju se s odbačenim drvetom, sakriju iza kakve bukve. Osmijesi na njihovim licima i vas će učiniti sretnim, a blagi umor koji ćete osjećati uveče i sutradan neće biti ni vrijedan pomena jer ćete se, zapravo, osjećati izvrsno. Razlog za to je endorfin.
Naime, endorfin je prirodni hormon koji tijelo luči prilikom kretanja i pojačanih napora. Najčešće nastaje u hipofizi i hipotalamusu, a širi se prema neuronima kičmenom moždinom. Svojim dejstvom oponaša opijate zbog sposobnosti da proizvodi analgetike za ublažavanje bolova i prijatne osjećaje nakon prestanka bolova. Neki ga zovu i ”hormon sreće”. Ne košta ništa, svako od nas ga može priuštiti, dovoljno je da zadimljene urede i svakodnevni stres zamijenimo odlaskom u prirodu. Jedini uslov za to je da barem na jedan dan ostavimo ugašene mobitele, zaboravimo na internet i televiziju. Bosna i Hercegovina ima predivnu, nedirnutu prirodu. Važno je samo sići sa asfalta.
Kraće šetnje moguće su i na Trebeviću, Bukoviku ili Crepoljskom koji su tek desetak kilometara udaljeni od srca grada. Za ambicioznije predlažemo Visočicu gdje od planinarskih domova u Tušilima (Sinanovići) vodi markirana staza ka prekrasnom vrhu Vito, a za one iz drugih krajeva BiH tu su Smetovi kraj Zenice, park prirode Tajan kraj Zavidovića, Ponijeri blizu Kaknja ili Brusnica i Prokoško jezero kraj Fojnice.
