”Istovremeno i očaravajući i opasan, čudljiv koliko i privlačan, godinama je Prenj zbog teško pristupačnog terena rezervisan uglavnom samo za istinske zaljubljenike prirode.”
Tekst i fotografije: E. Vučijak
Nakon prvih šetnji i laganih planinarskih tura, kod mnogih će se javiti želja za avanturom i posjetom pravoj, nedirnutoj prirodi. Rekli bismo i divljini. Jedna od takvih planina je Prenj. Istovremeno i očaravajući i opasan, čudljiv koliko i privlačan, godinama je Prenj zbog teško pristupačnog terena rezervisan uglavnom samo za istinske zaljubljenike prirode.
U sklopu projekta Via Dinarica, planinarskih i biciklističkih transverzala Dinarskim gorjem, Prenj je jedna od top destinacija. Upravo zbog toga, odlučili smo ga posjetiti na pomalo neobičan način: kombinacijom vožnje brdskog bicikla i planinarenja. Cilj je bio jedan od vrhova Prenja, Zelena glava visok 2155 metara, a start sa Rujišta.
Odmah da kažemo kako je ovo posve neobična kombinacija jer trasa duga 16 kilometara u jednom smjeru većinom ide za bicikl neprohodnom planinarskom stazom, tek na nekim dijelovima vozljivom. Planinari obično ovu turu planiraju kao dvodnevnu, sa noćenjem u planinarskoj kući na Bijelim vodama (1450 m.n.v.), no, zahvaljujući biciklima mi smo pristup do ove tačke savladali vrlo brzo, kao i povratak, pa je tura uspješno okončana za jedan dan.
Dalje je vožnja bicikla bila zapravo nošenje, guranje i sve ostalo preko teško prohodnog terena, ali neki će reći da je vrijedilo jer su se na momente otvarale dionice duge po nekoliko stotina metara koje je bilo pravi užitak preći biciklom. Ali, naposlijetku smo bicikle ostavili i put nastavili pješice.
Za posjetu Prenju treba se dobro opremiti. Čak i u varijanti biciklom, poželjno je imati obuću sa tvrdim đonom. Sljedeća stvar je svakako adekvatna odjeća i jakna čak i ljeti, te svakako dovoljne zalihe vode. Jer, u krševitoj planini voda se nalazi rijetko, a na ovoj trasi samo na jednom mjestu i to na bunaru koji je iskopan još u vrijeme Austrougarske. Nezaobilazna je svakako i krema za sunčanje, jer se na planinskom zraku i vjetru koji stalno pirka itekako lako izgori, pa tragove sunca vidite tek sutradan. Naposlijetku, sam završni uspon na Zelenu glavu je uska stazica na momente sa postavljenom sajlom za koju se možete zakačiti kako bi se lakše popeli, pa uspon ne preporučujemo osobama koje pate od vrtoglavice.
Dolazak na sam vrh je nešto nezaboravno. Odjednom se pred vama otvore okolni vrhovi i doline, u daljini brojne bh. planine, tekstura predjela koje gledate biva potpuno nesvakidašnja, gotovo kao Mjesečeva kora. A sve praćeno mirisom bilja tipičnim za ovo podneblje.
Bilo kako bilo, ovakve izlete obavezno planirajte uz vodstvo nekog iskusnijeg jer Prenj koliko god da je lijep, toliko krije i mnoge opasnosti. Ljeti su najveće opasnosti od zmija. Mi smo na pješačkoj stazi ugledali poskoka udaljenog svega dva metra kako se sunča. Na sreću, ove otrovnice ne napadaju osim ako nisu ugrožene, pa je dovoljno zaobići ih. Jeste na prvi pogled opasno, ali doživljaj planine i izleta vrijedi. Za one kondiciono manje spremnije, tu su brojne druge naše planine i destinacije ništa manje atraktivne od Prenja.
UJED ZMIJE
U BiH su najopasnije otrovnice poskok i šarka. Zmija ne napada ako nije direktno ugrožena i nema gdje pobjeći, pa ukoliko je ugledate na putu dovoljno je samo je zaobići. Ipak, dešava se ugriz. U tom slučaju važno je znati prepoznati zmiju, jer serum koji se daje mora biti protivotrov za tačno određenu vrstu zmije. Najvažnije je odmah zatražiti pomoć i pozvati GSS. No, kako se otrov širi po tijelu putem krvi, možete i sami pružiti prvu pomoć tako što ćete iznad mjesta ujeda podvezati kaišem, konopcem i sl. i smanjiti protok krvi, a na mjestu ujeda načiniti mali rez nožem koji je poželjno prethodno dezinficirati vatrom iz upaljača, i pustiti da nešto krvi iscuri, a sa njome i otrov. Poželjno je imati špricu za injekciju kojom principom vakuuma možete isisati dio krvi, time smanjiti količinu otrova u tijelu.
