Dragi čitaoci, u prošlom broju smo „razumljivim riječima“ govorili o dobroj kontroli dijabetesa i njenom značaju u prevenciji komplikacija dijabetesa. U ovom broju nastojat ćemo da, također bez mnogo „doktorskih izraza“, govorimo o različitim vrstama lijekova za dijabetes.

Nikada nemojte na svoju ruku uzimati lijekove za dijabetes!
Odluku o liječenju svog dijabetesa donesite isključivo zajedno sa svojim doktorom, nakon što Vam on objasni koristi, prednosti i moguće neželjene efekte svih lijekova koji su Vam na raspolaganju!

Držanje šećera u krvi pod kontrolom

U prošlom broju govorili smo o tome da neliječen dijabetes vremenom dovodi do brojnih teških komplikacija, ali i o tome kako život s dijabetesom može biti normalan i kako se hronične komplikacije dijabetesa mogu spriječiti, zaustaviti ili značajno odgoditi ukoliko se dijabetes otkrije na vrijeme, i ukoliko se pravovremenom i učinkovitom terapijom drži nivo šećera u krvi u normalnim granicama. Iako osobe koje žive s dijabetesom često u svom liječenju koriste razne lijekove, ovdje ćemo se osvrnuti samo na grupe lijekova čija je glavna svrha držanje šećera u krvi u preporučenim granicama.

Na početku treba istaknuti razliku u liječenju dijabetesa tip 1 i dijabetesa tip 2. Pošto kod dijabetesa tip 1 gušterača veoma rano izgubi mogućnost proizvodnje vlastitog inzulina, liječenje ovog tipa dijabetesa od samog početka zahtijeva upotrebu inzulina. S druge strane, dijabetes tip 2 je oboljenje koje se postepeno razvija, te se u početku kod osoba s dijabetesom tip 2 mogu koristiti tablete za smanjenje nivoa šećera u krvi. Ipak, kako je dijabetes tip 2 oboljenje koje vremenom napreduje, veliki broj oboljelih prije ili kasnije treba početi koristiti inzulin kako bi održao dobru kontrolu i spriječio razvoj komplikacija.

Tablete za dijabetes

Kod dijabetesa tip 2, kada samo tjelesna aktivnost i dijeta više ne daju željeni učinak, šećer u krvi se jedno vrijeme može držati u preporučenim granicama korištenjem tableta. Postoji nekoliko grupa tableta za smanjenje šećera u krvi, a one se razlikuju prema načinu na koji postižu svoj učinak.

Obično se preporučuje da liječenje dijabetesa tip 2 otpočne lijekom koji se zove metformin. Ovaj lijek, kao i drugi koje ćemo spominjati, na tržištu se pojavljuje pod različitim fabričkim nazivima koje ovdje nećemo spominjati. Metformin spada u grupu lijekova koji sprečavaju jetru da proizvodi glukozu i koji pomažu tijelu da bolje koristi vlastiti inzulin.
Ako se za tri mjeseca liječenja metforminom ne postigne dobra kontrola šećera u krvi, tj. preporučena vrijednost glikoziliranog hemoglobina – HbA1c (vidi prošli broj VitalPlus), obično se preporučuje kombinacija dva lijeka. Drugi lijek može biti tableta iz druge grupe, lijek iz grupe inkretinske terapije ili inzulin.

Druga grupa tableta – sulfonilureja – djeluje tako što potiče gušteraču da luči više vlastitog inzulina i tako što povećava učinak izlučenog inzulina. Zbog ovakvog djelovanja, nisu rijetki neželjeni efekti u vidu hipoglikemije – padova šećera u krvi ispod normalnih granica i u vidu neželjenog dobijanja na tjelesnoj težini.
Treća grupa tableta – tiazolidindioni ili glitazoni – djeluju tako što poboljšavaju osjetljivost tijela na vlastiti inzulin, a uočeno je i da mogu pomoći u regulaciji masnoća u krvi.
Postoje još neke grupe tableta i za više infomacija o njima, kao i o ovdje pomenutim obavezno razgovarajte sa svojim doktorom, jer svi lijekovi pored koristi imaju i određene neželjene učinke.

Ako se za tri mjeseca liječenja kombinacijom metformina i nekog drugog lijeka ne postigne dobra kontrola šećera u krvi, tj. preporučena vrijednost glikoziliranog hemoglobina – HbA1c, obično se preporučuje uključivanje trećeg lijeka koji može biti iz grupe inkretinske terapije ili inzulin.

Inkretinska terapija

Inkretinska terapija predstavlja novu klasu terapije za tip 2 dijabetesa. Inkretini su hormoni koji pomažu organizmu da efikasno koriste šećere. Među njima, jedan ključni inkretinski hormon koji se naziva GLP-1, vjerovatno je poremećen kod osoba sa tip 2 dijabetesom. Prirodni GLP-1 ima i druge dobrobiti za organizam koje mogu biti korisne u liječenju dijabetesa tip 2. To uključuje smanjenje apetita, sniženje krvnog pritiska, poboljšanje funkcije beta ćelija gušterače i poboljšanje funkcije srca. Međutim, kada se prirodni GLP-1 izluči u organizmu, on se brzo razgrađuje pomoću jednog enzima.

Inkretinske terapije su razvijene da bi se omogućilo da GLP-1 djeluje duže kod osoba sa dijabetesom tip 2. Inkretinska terapija danas obuhvata DPP4 inhibitore i GLP-1 agoniste.
Liječenje uz pomoć GLP-1 agonista kod osoba sa dijabetesom tip 2 dovodi do odlične kontrole šećera u krvi (HbA1c), povezano je sa smanjenjem tjelesne težine, sniženjem sistolnog krvnog pritiska i poboljšanjem sposobnosti gušterače da luči vlastiti inzulin. Još jedna veoma bitna osobina ove terapije je što ne uzrokuje hipoglikemiju, tj. pad šećera u krvi ispod normalnih vrijednosti, jer ne potiče gušteraču na lučenje inzulina ukoliko u krvi nije visok nivo šećera.

Postoji više lijekova iz ove grupe, a neki od njih pružaju više koristi od drugih. Obavezno razgovarajte sa svojim doktorom o tome da li Vam preporučuje inkretinsku terapiju, te koje sve prednosti pružaju pojedini lijekovi iz ove grupe. Vaš doktor treba da Vas obavijesti i o mogućim neželjenim efektima pojedinih lijekova.

Inzulini

Liječenje dijabetesa tip 1 od samog početka zahtijeva korištenje inzulina, jer kod ovog tipa dijabetesa, gušterača veoma rano izgubi sposobnost da luči vlastiti inzulin.
Dijabetes tip 2 je oboljenje koje vremenom napreduje, i kod velikog broja osoba s ovim tipom dijabetesa, nakon određenog vremena gušterača izgubi sposobnost da luči dovoljnu količinu vlastitog inzulina. Tada liječenje samo tabletama i/ili inkretinskom terapijom ne može da drži šećer u krvi u preporučenim vrijednostima, te je potrebno početi uzimati inzulin kao lijek, odnosno nadoknadu nečeg čega organizmu nedostaje.

Liječenje inzulinom je počelo nedugo nakon što su ga naučnici uspjeli izolovati iz gušterače govečeta 1921. godine. U početku su za liječenje dijabetesa korišteni goveđi i svinjski inzulin, da bi kasnije bila usavršena proizvodnja ljudskog (humanog) inzulina. Daljim razvojem tehnologije, usavršena je proizvodnja tzv. inzulinskih analoga, odnosno modernih/savremenih inzulina koji pružaju mnogo bolje rezultate liječenja i manje neželjenih učinaka od humanih inzulina. Osim prema porijeklu (životinjski, humani, moderni/savremeni), inzulini se dijele i prema brzini i trajanju djelovanja.

Iako je bilo pokušaja da se omogući uzimanje inzulina u obliku tableta ili na druge načine, ti pokušaji su bili neuspješni i inzulin se još uvijek uzima u vidu injekcija. To je prvenstveno zbog toga što inzulin, ako se uzme preko usta, bude uništen od strane želučanih sokova. Drugi pokušaji uzimanja inzulina, npr. kao sprej za inhalaciju i sl. nisu se pokazali dovoljno pouzdanim. Ipak, razvojem tehnologije, ranije korištene neugodne šprice i igle danas su zamijenjene savremenim inzulinskim penovima i iglama tanjim od dlake, koji omogućavaju komforno i praktično bezbolno uzimanje inzulina.

Zatražite od svog doktora da Vam kaže da li je Vama potrebno liječenje inzulinom, te ako jeste da Vam objasni koji su Vam inzulini dostupni, koje su prednosti i neželjeni učinci svakog od njih. Zajedno sa svojim doktorom donesite informiranu odluku o Vašem daljem liječenju.

Zapamtite da nikad ne uzimate lijekove za dijabetes koje Vam nije prepisao Vaš doktor!

U narednom broju pročitajte više o koristima i vrstama inzulinske terapije, kao i o mogućim neželjenim učincima i mjerama opreza.