Šta ako treba da imam veći tjelesni napor (da radim fizički aktivniji posao) nego obično? Šta ako ću raditi manje fizički naporan posao nego obično? Šta ako želim da se bavim nekim sportom ili rekreacijom? Odgovore na ova i slična pitanja daje Edukacijski audio CD ”Moj život sa inzulinom” za osobe sa dijabetesom koji je realizovao magazin VitalPlus uz pomoć kompanije Novo Nordisk, s ciljem unapređenja prevencije komplikacija dijabetesa kroz poboljšanje komunikacije i saradnje pacijenata i zdravstvenih radnika u izboru i pridržavanju odgovarajuće terapije za dijabetes.
Za slušanje pritisnite strelicu:
Modul 12: Kako uskladiti fizičku aktivnost i dijabetes?
Pripremila: Prim. doc. dr. Aleksandra Grbić
Šta ako treba da imam veći tjelesni napor (da radim fizički aktivniji posao) nego obično?
Osobe sa šećernom bolesti koje planiraju veću fizičku aktivnost nego obično, moraju da znaju da fizička aktivnost smanjuje sadržaj šećera u krvi bez obzira na način liječenja. Biti fizički aktivan u slučaju kada imate dijabetes je važno jer pomaže regulaciji šećera u krvi, tjelesne težine i može da uspori ili spriječi razvoj komplikacija. Međutim, veći fizički napori od uobičajenih mogu izazvati oscilacije šećera u krvi. Važno je da se zna da svako povećano angažovanje zahtijeva dodatni unos ugljenih hidrata u odnosu na period sa manjom fizičkomaktivnošću. Povećan fizički napor povećava energetske potrebe organizma, tako da ćelije koriste šećer iz krvi kao „pogonsko gorivo“ i na taj način se smanjuje njegov sadržaj u krvi. Upravo iz tog razloga vjerovatno će biti potrebno da smanjite dotadašnju dozu insulina i/ili da povećate unos hrane. Stoga je neophodno da kada povećate fizičku aktivnost u smislu bavljenja aktivnijim poslom redovno kontrolišete nivo šećera u krvi i imate na umu da će Vam vjerovatno biti potrebna korekcija insulinske terapije ali i ishrane.
Šta ako ću raditi manje fizički naporan posao nego obično?
Kao što fizička aktivnost smanjuje nivo šećera u krvi i zahtijeva redovno praćenje šećera, tako i manje fizički naporan posao u odnosu na dotadašnji može prouzrokovati varijacije šećera. Naime, u stanjima smanjene fizičke aktivnosti šećer se duže zadržava u krvi jer ga ćelije manje koriste za energiju pa ga u krvi mjerimo kao povišen. U ovom slučaju vjerovatno će biti potrebno povećati dozu insulina i/ili smanjiti unos ugljenih hidrata jer su i energetske potrebe organizma u stanjima smanjene aktivnosti manje. Zato je potrebno da prilikom promjene intenziteta fizičke aktivnosti redovno kontrolišite nivo šećera u krvi kako biste uskladili unos hrane i terapiju sa intenzitetom fizičkog naprezanja.
Šta ako želim da se bavim nekim sportom ili rekreacijom?
Dijabetičari mogu da se bave sportom čak i ako su na terapiji insulinom ali u kontrolisanim uslovima. To praktično znači da treba izbjegavati svako, a posebno nekontrolisano iscrpljivanje, kao i aktivnosti dok su visoke spoljašnje temperature jer u tim uslovima dolazi do velikog gubitka tečnosti. Isto tako, treba imati na umu da svaka takmičarska aktivnost podiže i nivo stresnih hormona (adrenalin, kortizol) koji povećavaju nivoa šećera u krvi. Po prestanku takmičenja šećer u krvi pada. Pacijent mora da zna, posebno ako koristi insulin, koliko jedinica treba da primi tokom dana, koliko da jede i kako da se poslije toga ponaša. Šećer u krvi se mjeri prije, neposredno poslije i dva sata nakon fizičke aktivnosti (nekoliko sati nakon bavljenja fizičkom aktivnosti, može doći do opadanja šećera u krvi). Redovna insulinska terapija se koriguje u zavisnosti od planiranog sporta. Doza brzodjelujućeg insulina se smanjuje ako se sport planira za 1-2 sata. Ako se sportska aktivnost planira za 3-4 sata poslije glavnog obroka, potrebno je smanjiti dozu srednjedjelujućeg insulina i obavezno uzeti manju užinu. Prije vježbanja neophodno je uzeti više tečnosti. Ukoliko je fizička aktivnost napornija ili traje duže, svakih 15 minuta uzimaju se po pola čaše tečnosti. Potrebno je misliti i o mjestu davanja insulina. Insulin brže ulazi u krv iz dijelova tijela koji su angažovani u vježbanju. Stoga, izaberite onaj dio tijela koji će najviše biti pošteđen tokom aktivnosti. Na primjer, vožnja bicikla zahtijeva davanje insulina u predio nadlaktice, ili, trčanje zahtijeva primjenu insulina u predio stomaka.
Važno je napomenuti da sportom ili bilo kakvom fizičkom aktivnošću pacijenti koji primaju insulin ne bi trebalo da se bave u vrijeme najvećeg djelovanja insulina (što zavisi od tipa insulina). Insulinska terapija mora da se adaptira odnosno prilagodi doza za bezbjedno bavljenje sportom.
Pacijent takođe mora da provjeri da li postoje komplikacije, na primjer na krvnim sudovima, očima ili nervima koje ograničavaju bavljenje sportom. Osim toga sportisti koji imaju šećernu bolest moraju da paze i ako koriste sredstva za jačanje mišićne snage ili nešto slično u cilju postizanja boljih takmičarskih rezultata. Jer, mnogi od tih preparata sadrže šećer ili hormone koji podižu nivo šećera u krvi kao i supstance koje nisu pogodne za dijabetičare. Dijabetičari ne bi trebalo da se bave sportom ili fizičkom aktivnošću ako je nivo šećera u krvi veći od 15 milimola na litar i ukoliko se pojavi aceton u mokraći. Bilo da se javi jedan ili drugi poremećaj ili oba, treba prekinuti fizičku aktivnost i što prije normalizovati stanje.
Svi moduli Edukacijskog audio CD-a ‘’Moj život sa inzulinom’’ za osobe sa dijabetesom su dostupni i na internetu te ih možete poslušati i preuzeti ovdje. Realizaciju ovog edukativnog projekta pomogla je kompanija Novo Nordisk.
