Dragi čitaoci, u prošlom broju smo „razumljivim riječima“ govorili o vrstama lijekova za dijabetes. U ovom broju nastojat ćemo da, također bez mnogo „doktorskih izraza“, kažemo nešto više o vrstama inzulinske terapije.

Kome je potrebna inzulinska terapija?

U prošlom broju smo istakli razliku u liječenju dijabetesa tip 1 i dijabetesa tip 2. Pošto kod dijabetesa tip 1 gušterača veoma rano izgubi mogućnost proizvodnje vlastitog inzulina, liječenje ovog tipa dijabetesa od samog početka zahtijeva upotrebu inzulina. S druge strane, dijabetes tip 2 je oboljenje koje se postepeno razvija, te se u početku mogu koristiti tablete za smanjenje nivoa šećera u krvi ili inkretinska terapija. Ipak, kako je dijabetes tip 2 oboljenje koje vremenom napreduje, veliki broj oboljelih od dijabetesa tip 2 prije ili kasnije treba početi koristiti inzulin kako bi održao dobru kontrolu i spriječio razvoj teških komplikacija.

Kako djeluje inzulinska terapija?

Cilj inzulinske terapije je da se nadoknadi inzulin kojeg kod oboljelih od dijabetesa nema dovoljno ili ga potpuno nedostaje. To se radi kako bi se nivo šećera u krvi držao u normalnim granicama i spriječio razvoj opasnih komplikacija. Dakle, organizmu  je potrebno dati nešto što mu nedostaje. Osim toga, izuzetno je bitno da inzulinska terapija što približnije imitira način lučenja inzulina kod zdravih ljudi tokom cijelog dana i nakon pojedinih obroka.

Kod ljudi koji nemaju dijabetes njihova gušterača u svakom momentu proizvodi i u krv izlučuje određenu količinu inzulina – takozvani bazalni inzulin. Nakon svakog uzimanja hrane, nivo šećera u krvi poraste, pa zdrava gušterača tada izluči i dodatnu količinu inzulina, kako bi šećer iz krvi mogao ući u ćelije kojima je potreban.

Kod ljudi koji imaju dijabetes, u određenom stadiju bolesti, gušterača više ne može da proizvodi dovoljno inzulina, pa dolazi do porasta šećera u krvi iznad normalnih granica. To djeluje veoma štetno na cijeli organizam i dugoročno uzrokuje brojne teške komplikacije.

Dakle, unošenjem inzulina u organizam, kao lijeka, zapravo se organizmu nadoknađuje upravo ono što mu nedostaje, te se time omogućuje održavanje normalnih vrijednosti šećera u krvi, kako bi se spriječio razvoj teških komplikacija kao što su srčani i moždani udar, zatajenje bubrega, gubitak vida, amputacija stopala,…

Kada je potrebno početi s inzulinskom terapijom?

Svjetske preporuke govore da se s inzulinskom terapijom nikako ne treba odugovlačiti, jer su koristi pravovremenog uvođenja inzulinske terapije izuzetno velike. Preporučuje se da se u terapiju uvede inzulin ako se nakon tri mjeseca liječenja kombinacijom metformina i nekog drugog lijeka ne postigne dobra kontrola šećera u krvi (preporučena vrijednost glikoziliranog hemoglobina – HbA1c).

Ukoliko tabletama za dijabetes ne postižete dobru regulaciju šećera u krvi, obavezno upitajte svog doktora da li je Vama možda potrebno liječenje inzulinom.

Postoje li različiti tipovi inzulina?

Da, postoje različiti tipovi inzulina i obično se dijele prema porijeklu, te prema brzini i trajanju djelovanja.

Prema porijeklu se inzulini dijele na životinjske (animalne), ljudske (humane) i inzulinske analoge (moderni/suvremeni). Liječenje inzulinom je počelo nedugo nakon što su ga naučnici uspjeli izolovati iz gušterače goveda 1921. godine. U početku su za liječenje dijabetesa korišteni životinjski, tj. goveđi i svinjski inzulin, da bi kasnije bila usavršena proizvodnja ljudskog (humanog) inzulina.

Daljim razvojem tehnologije, stvoreni su tzv. inzulinski analozi, odnosno moderni / savremeni inzulini koji pružaju mnogo bolje rezultate liječenja i manje neželjenih učinaka od životinjskih i humanih inzulina. Terapija inzulinskim analozima mnogo bolje imitira način kako se kod zdravih ljudi inzulin luči tokom cijelog dana i nakon pojedinih obroka. Pored bolje kontrole šećera u krvi i mnogo manjeg rizika od neželjenih učinaka, inzulinski analozi (moderni inzulini) omogućavaju i mnogo veći komfor za pacijenta.

Prema brzini i trajanju djelovanja inzulini se dijele na dugodjelujuće (bazalne), brzodjelujuće i premiks (miješane) inzuline. Dugodjelujući (bazalni) inzulini djeluju polako tokom cijelog dana i zadovoljavaju potrebe organizma za inzulinom između pojedinih obroka i tokom noći. Brzodjelujući inzulini djeluju veoma brzo i tokom kratkog vremenskog perioda (3 – 5 sati), te se uglavnom koriste uz obroke, kako bi brzo dovele u normalne vrijednosti šećer u krvi koji je porastao nakon uzimanja hrane. Premiks inzulini su mješavina dugodjelujućeg i brzodjelujućeg inzulina, te zadovoljavaju potrebe za većom količinom inzulina nakon obroka, kao i za bazalnim inzulinom tokom cijelog dana.

Kako se uzima inzulin?

Razvojem tehnologije, ranije korištene neugodne šprice i igle danas su zamijenjene savremenim inzulinskim penovima i izuzetno tankim iglama čija se debljina poredi s dlakom kose.

Inzulinski penovi i savremene igle danas omogućavaju fleksibilno, komforno i praktično bezbolno uzimanje inzulina. Neki pacijenti koriste inzulinske penove kod kojih se, kad se istroši, može mijenjati uložak u kojem se nalazi inzulin. Mnogi ipak smatraju da je mnogo lakše i komfornije koristiti unaprijed napunjene jednokratne inzulinske penove, koji se nakon što se istroše, jednostavno bace i zamijene novim penom. Prilikom donošenja odluke o vrsti inzulinske terapije, zatražite od svog doktora ili medicinske sestre informacije o prednostima koje pružaju različiti inzulinski penovi.Iako je bilo pokušaja da se omogući uzimanje inzulina u obliku tableta ili na druge načine, ti pokušaju su bili neuspješni i inzulin se još uvijek uzima u vidu injekcija. To je prvenstveno zbog toga što inzulin, ako se uzme preko usta, bude uništen od strane želučanih sokova. Drugi pokušaji uzimanja inzulina, npr. kao sprej za inhalaciju i sl. nisu se pokazali dovoljno pouzdanim. Ipak, razvojem tehnologije, ranije korištene neugodne šprice i igle danas su zamijenjene savremenim inzulinskim penovima i izuzetno tankim iglama čija se debljina poredi s dlakom kose.

Kako odabrati odgovarajući inzulin?

Ako Vam doktor preporučuje početak inzulinske terapije, zatražite da Vam objasni koji su inzulini i inzulinski penovi dostupni, koje su prednosti i mogući neželjeni učinci svakog od njih. Zajedno sa svojim doktorom donesite informiranu odluku o Vašem daljem liječenju. Kako biste zajedno odabrali optimalnu terapiju za Vas, porazgovarajte i o Vašim prehrambenim navikama (količina, sadržaj i učestalost obroka), životnom stilu, tjelesnoj aktivnosti, problemima sa tjelesnom težinom koje možda imate, koliko često ćete trebati da mjerite šećer u krvi,… te o svim Vašim eventualnim nedoumicama i strahovima koje možda imate u vezi inzulinske terapije.

U narednom broju saznajte o novom terapijskom pristupu u liječenju dijabetesa –  inkretinskoj terapiji.